Drvo života je mapa koja opisuje kako bilo šta stiže od čiste namjere sve do gotove stvari — a jednako tako i put nazad. Deset sefirot su stepeni tog silaska, a tri stuba su tri sile koje se u njemu međusobno drže: davanje, ograničavanje i ravnoteža između njih.
Drvo života od nule — šta je sefira i čemu sve to služi
Kabala je jevrejska mistična tradicija koja se u pisanom obliku javlja od 12. stoljeća i koja se u punom obimu razvila u 16. stoljeću u Safedu. Drvo života je njena najpoznatija slika — deset krugova povezanih sa dvadeset dvije linije. To nije simbol za ukras; to je shema koja opisuje kako bilo šta stiže od čiste namjere do gotove stvari.
Sefira (množina sefirot) jedan je od tih deset stepena. Riječ je povezana sa hebrejskim „brojati“ i sa „sijati“. Zamisli to kao niz posuda kroz koje protiče svjetlost: svaka je malo zgusne i da joj oblik, sve dok iz čiste namjere na početku ne nastane konkretna stvar na kraju. Zato je gore Keter — kruna, čista volja bez oblika — a dolje Malkut, kraljevstvo, dakle materija, tijelo i novac.
Tri stuba su ono najpraktičnije na cijelom drvetu. Desni stub je milost — davanje, širenje, darežljivost. Lijevi je strogost — granica, oblik, sposobnost da se kaže ne. A srednji stub je ravnoteža između njih. Bitno je da nijedan od krajnjih stubova nije dobar ili loš: milost bez granica razmazi i na kraju našteti, strogost bez milosti zaledi i uništi. Cijela kabalistička etika počiva na tome da se te dvije sile moraju međusobno držati.
Dvadeset dva puta između sefirot odgovaraju dvadeset dvama slovima hebrejskog alfabeta — a u zapadnoj hermetičkoj tradiciji i dvadeset dvjema velikim arkanama tarota. Ta veza izvorno nije jevrejska; dodali su je u 19. i 20. stoljeću okultisti oko Zlatne zore. Govorimo to zato što se često iznosi kao dio kabale, a nije.
A sada ono što mora biti rečeno: pridruživanje sefire datumu rođenja naše je pravilo, a ne kabala. U kabali se sefirot uopšte ne pridružuju prema rođenju — to je sistem o tome kako funkcioniše stvaranje, a ne horoskop. Mi smo preko broja životnog puta napravili most, da čovjek ima odakle početi čitati. Uzmi to kao vrata u taj sistem, a ne kao tvrdnju o sebi.
Ako iz cijelog drveta treba da poneseš jednu stvar, neka to bude ovo: svaka sefira ima i vrlinu i porok, a to su dvije strane iste sile. Hesed je darežljivost i istovremeno proždrljivost. Gevura je hrabrost i istovremeno okrutnost. To nisu dvije različite stvari između kojih biraš — to je jedna stvar, zavisno od toga koliko je ima. Tačno to isto govore Genski ključevi o sjeni i daru, samo drugim jezikom.
Deset sefirot
Ovo je preuzeto iz tradicije i može se citirati — imena, redoslijed, stubovi i klasična pridruživanja planeta, vrlina i poroka.
כתר · Keter — Kruna
Keter je tačka na kojoj još ništa nije podijeljeno. Ne može se opisati, jer je svaki opis već podjela. U praksi je to onaj trenutak kada čovjek zna da nešto želi, ali još ne zna šta — čista volja da bude.
חכמה · Hokma — Mudrost
Hokma je munja — ideja koja dođe cijela odjednom i još nema riječi. To je muški, davajući princip: čista stvaralačka iskra koja sama za sebe ništa ne izgradi dok je nešto ne uhvati i ne da joj oblik.
בינה · Bina — Razumijevanje
Bina je posuda. Uzima munju iz Hokme i daje joj granice, imena i strukturu — bez nje bi se ideja ugasila. To je ženski, primajući princip i istovremeno prva strogost: svaki oblik je i ograničenje.
חסד · Hesed — Milost
Hesed je otvorena ruka — dobrota, velikodušnost i volja za rastom. To je najprijatnija sefira drveta i baš zato je opasna: milost bez granica razmazi i na kraju našteti onome kome je htjela pomoći.
גבורה · Gevura — Snaga
Gevura je povučena ruka — sila koja ograničava, sudi i uklanja ono što smeta. Ljudi je se boje jer boli, ali bez nje bi se Hesed razlio u ništa. Zdrava Gevura nije okrutnost; ona je sposobnost da se sačuva granica.
תפארת · Tiferet — Ljepota
Tiferet je sredina u kojoj se sve ostalo stiče — jedina sefira koja se direktno povezuje sa još šest drugih. To je mjesto sklada, žrtve i svjesnog ja. Tamo gdje Hesed daje, a Gevura uzima, Tiferet zna kada šta.
נצח · Necah — Pobjeda
Necah je sila osjećaja i istrajnosti — ono što čovjeka goni za ljepotom, ljubavlju i za stvari koju ne umije objasniti. To nije razum; to je vuča. Bez nje bi drvo bilo tačno i mrtvo.
הוד · Hod — Slava
Hod je um koji stvari imenuje, razvrstava i objašnjava. To je protivteža Necahu: gdje osjećaj vuče, razum pita zašto. Zdrav Hod je pošteno mišljenje, bolestan Hod je objašnjavanje kojim čovjek prikriva ono što zaista želi.
יסוד · Jesod — Temelj
Jesod je posljednja stanica prije nego što se bilo šta ispolji u materiji — mjesto snova, slika i podsvijesti. Sve što dolazi odozgo skuplja se ovdje i odavde ulazi u život. Zato se kaže da onaj ko želi nešto promijeniti u svijetu, mora to najprije promijeniti u Jesodu.
מלכות · Malkut — Kraljevstvo
Malkut je zemlja pod nogama — tijelo, novac, posao, ono što se može uhvatiti. U kabali to nije najniža i najgora sefira, nego jedina u kojoj se bilo šta zaista može uraditi. Zato se nikome ne pridružuje kao lična: u njoj stoje svi.
Tri stuba
Stub milosti
Desni stub — širenje, davanje, opraštanje. Sila koja otvara i razdaje. Sama za sebe razlila bi se u bezobalnost, zato joj treba protivteža.
Stub strogosti
Lijevi stub — ograničenje, oblik, sud. Sila koja drži granice i govori ne. Sama za sebe sve bi stegnula i zaledila, zato joj treba protivteža.
Srednji stub
Sredina — ravnoteža između davanja i držanja. Tuda vodi put i gore i dolje, a upravo je ovaj stub u praksi najteži, jer nema kuda da izmakne.